Hrizoterapija i zlatne soli u istoriji medicine
Tokom tridesetih godina prošlog veka, medicinska nauka zvanično je uvela takozvanu hrizoterapiju, lečenje ubrizgavanjem rastvora zlatnih soli. Ova metoda postala je standardni tretman za teške oblike reumatoidnog artritisa, pošto su tadašnji lekari primetili da jedinjenja zlata mogu da ublaže upalne procese i uspore napredovanje teške bolesti zglobova.
Iako su se koristila isključivo strogo kontrolisana, hemijski prečišćena jedinjenja u precizno doziranim količinama, terapija je nosila ozbiljne rizike od toksičnosti, pa je sa razvojem modernijih i bezbednijih lekova postepeno potisnuta iz upotrebe.
Tragičan primer iz Tajlanda i lažna verovanja
Pogrešno tumačenje naučnih činjenica i slepo verovanje u mitove o magičnim moćima zlata i danas dovode do tragičnih posledica. U Tajlandu je zabeležen nesrećan slučaj u kojem je muškarac izgubio život nakon što je u sopstveni organizam ubrizgao rastvoreno, jeftino i neprečišćeno zlato iz lokalnih zlatara.
Njegov motiv bio je uverenost da će mu unošenje ovog čvrstog i otpornog metala direktno u krvotok podariti nadljudsku snagu i fizičku nepobedivost.
Rizici unošenja neorganskih metala u organizam
Sirovo zlato koje se koristi za izradu nakita sadrži brojne nečistoće i primese drugih teških metala, poput bakra, nikla ili mesinga. Kada se takav nerastvorljivi materijal direktno unese u krvotok, organizam doživljava trenutni toksični šok.
Umesto jačanja organizma, dolazi do otkazivanja bubrega, jetre, teških oštećenja krvnih sudova i trenutnog prestanka rada vitalnih organa. Ovaj tragični događaj ostaje kao surovo upozorenje na to koliko neprovereni internet trendovi i narodna verovanja mogu biti smrtonosni kada se naučna dostignuća zamene opasnim improvizacijama.