Jarke boje, krupne šare i neobični crteži na krilima lako privuku pogled. Međutim, ljudska naklonost prema lepim leptirima povezana je sa mnogo važnijim stvarima od izbora fotografije: sa tim koje vrste istražujemo i koje dobijaju zakonsku zaštitu.
To pokazuje međunarodno istraživanje objavljeno u časopisu Current Biology, u kojem su naučnici uporedili ljudske estetske sklonosti sa podacima o proučavanju i zaštiti evropskih leptira.
Više od 21.000 ocena lepote
U istraživanju je prikupljeno više od 21.000 popunjenih anketa iz preko sto zemalja. Učesnici su ocenjivali fotografije leptira, a posebno dobro prolazile su vrste sa jarkim bojama i izraženim šarama, uključujući pege i crteže nalik očima.
Te ocene istraživači su zatim uporedili sa naučnim interesovanjem, pažnjom javnosti i zastupljenošću vrsta u propisima o zaštiti prirode. Pokazalo se da leptiri koje ljudi doživljavaju kao lepše češće dospevaju u središte interesovanja. Science in Poland
Jednom stečena pažnja traje decenijama
Autori su uočili obrazac koji može da pojačava početnu prednost dopadljivih vrsta. Leptir koji rano privuče pažnju postaje predmet više istraživanja. O njemu se prikuplja više podataka, lakše se obrazlaže potreba za zaštitom, a stečeni status podstiče nova proučavanja.
Među vrstama obuhvaćenim Bernskom konvencijom i Direktivom EU o staništima nesrazmerno su zastupljeni vizuelno privlačni leptiri sa dugom istorijom zaštite.
Pošto ovi dokumenti usmeravaju mere očuvanja i finansiranje, raniji izbori mogu dugo uticati na to kojim se vrstama posvećuju sredstva i vreme. Nalazi ukazuju na povezanost ovih pojava, a ne na to da je izgled jedini razlog zbog kojeg neka vrsta dobija zaštitu.
Neugledni leptiri mogu biti ozbiljno ugroženi
Poređenje sa evropskim crvenim listama Međunarodne unije za zaštitu prirode, poznate kao IUCN, pokazalo je drugačiju sliku. U tim procenama rizika od izumiranja lepše vrste nisu bile prekomerno zastupljene. Među ugroženim leptirima našle su se i manje upadljive vrste.
Procena ugroženosti i zakonska zaštita nisu isto. Vrsta može biti prepoznata kao ugrožena, a da taj status ne prati odgovarajuća pravna zaštita.
Dodatni problem nastaje kada o nekom leptiru znamo premalo. Ako ga istraživači godinama ređe proučavaju, mogu nedostajati podaci o njegovoj brojnosti, rasprostranjenosti i nestajanju staništa. Tada je teže pouzdano proceniti koliko je ugrožen. PubMed
Zaštita i za vrste koje retko primećujemo
Istraživači ne predlažu da se dopadljivim leptirima oduzme zaštita. Upozoravaju da i manje atraktivne vrste treba procenjivati sa jednakom pažnjom.
Leptir ne mora da ima šarena krila da bi mu pretilo izumiranje. Za odluku o njegovoj zaštiti važnije je koliko ga je ostalo i šta se događa sa prostorom u kojem živi.
