Nedaleko od centra Vlasotinca nalazi se spomen-park Svetilište, delo čuvenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, koji je i memorijalnim prostorima želeo da da život, a ne da ih pretvori u mesta tuge i tišine. Ovo istorijsko mesto zamišljeno je kao prostor za odmor, susrete i okupljanje.
U središtu Svetilišta nalazi se centralni pilon, postavljen na najvišoj tački Vlasotinca, koji simbolično ima ulogu čuvara grada. Oko njega raspoređeno je nekoliko spomenika, dok se u centralnom delu nalazi amfiteatar, kao simbol zajedništva i okupljanja. Bogdanović je verovao da spomenici ne moraju nužno da budu sumorni, nego da mogu da postanu deo svakodnevnog života, mesto na kojem će se ljudi susretati, razgovarati, a deca provoditi vreme u igri i priči.
Posebnost ovog prostora ogleda se i u njegovoj vezi sa prošlošću. Svetilište je podignuto na prostoru nekadašnjeg groblja, a arhitekta je insistirao da pojedini stari spomenici budu sačuvani. Na taj način uspostavljena je simbolična veza između generacija koje su tu nekada živele i onih koje tek dolaze.
Staro groblje nije samo mesto sećanja već i polazna tačka za ljubitelje prirode. Odavde se može krenuti Stazom zdravlja, koja vodi kroz prirodno okruženje, sve do vodopada Čarobna dolina. Tako posetioci mogu da spoje obilazak kulturno-istorijskog prostora sa šetnjom i boravkom na otvorenom, daleko od svakodnevne gradske vreve.
Za Svetilište se vezuju i romantične priče, jer je park godinama jedno od omiljenih mesta za susrete mladih. Njegova arhitektura i atmosfera izdvojenosti od gradske gužve čine ga prostorom u kojem se rađaju uspomene, prva poznanstva i ljubavi.
U spoju sećanja, prirode i svakodnevnog života, koji mu daje karakter mesta koje nije namenjeno samo pogledu, već i ljudima koji u njemu borave, leži sva posebnost Vlasotinca.
