U zaštićenom području Maromizaha, na istoku Madagaskara, istraživači su postavili 26 automatskih uređaja koji snimaju zvuke šume, a potom su uz pomoć modela veštačke inteligencije analizirali pesme indrija. Tokom 13 meseci sistem je izdvojio 5.395 mogućih snimaka njihovih vokalizacija, nakon čega su naučnici ispravili rezultate zbog pogrešnih prepoznavanja i uzeli u obzir učestalost oglašavanja i mogućnost da mikrofon registruje zvuk. Procena je pokazala prosečnu gustinu od 5,55 grupa indrija po kvadratnom kilometru, što je blizu ranije utvrđenih 6,17 grupa na istom području.
Istraživači smatraju da bi ovaj relativno pristupačan i neinvazivan metod mogao da unapredi praćenje ugroženih životinjskih vrsta i pomogne u određivanju područja kojima je zaštita najpotrebnija. Ipak, samo praćenje zvukova nije dovoljno za očuvanje indrija. Paralelno se sprovode projekti obnove šuma sadnjom autohtonih vrsta drveća, dok lokalni vodiči i istraživači upoznaju decu sa životinjskim svetom i značajem očuvanja prirode.