Na prvi pogled pažnju privlače drvene kuće i krovovi od crepa. Tek kada se pogled spusti prema ulici, postaje jasno koliko je Liđang vezan za vodu. Uz prolaze teku kanali, a mali mostovi vode do ulaza i susednih sokaka.
Da bi se razumelo kako je ovaj grad rastao, dovoljno je pratiti njihove tokove.
Liđang se nalazi u provinciji Junan, na jugozapadu Kine, na oko 2.400 metara nadmorske visine. Njegovo staro gradsko jezgro uvršteno je 1997. godine na UNESCO listu svetske baštine, između ostalog i zbog složenog sistema vodosnabdevanja koji i dalje funkcioniše.
Voda je stizala do kuća i pomagala u čišćenju ulica
Važno mesto u tom sistemu ima Heilongtan, poznat kao Bazen crnog zmaja, koji napajaju izvori. Odatle voda stiže do mosta Šuangši, gde se deli na tri glavna toka. Oni se dalje granaju u manje kanale i razvode vodu kroz grad.
Graditelji su umeli da iskoriste i razlike u njihovoj visini. U istorijskoj dokumentaciji opisano je kako je pomoću ustave voda usmeravana da ispira ulice oko trgovačkog središta Sifang. Isti sistem je, dakle, služio za snabdevanje i održavanje javnog prostora.
Zato kanale u Liđangu vredi posmatrati pažljivije. Ono što danas izgleda kao lep detalj uz kuću nastalo je iz sasvim praktične potrebe stanovnika.

Stotine mostova povezuju grad
Razgranata mreža vode zahtevala je veliki broj prelaza. U dokumentaciji pripremljenoj za UNESCO navedena su 354 mosta, od kamenih lučnih i jednostavnih pločastih do drvenih i natkrivenih.
Taj broj odnosi se na tada zabeleženo stanje, ali dobro dočarava koliko su mostovi važni za izgled Liđanga. Mnogi su mali, namenjeni svakodnevnom prelasku iz jedne ulice u drugu ili prilazu kući. Upravo takvi prelazi daju starom jezgru prepoznatljiv izgled.
Kuće i sokaci prilagođeni terenu
Raspored ulica prati reljef i vodene tokove, pa se Liđang razlikuje od gradova sa pravilno iscrtanom mrežom raskrsnica. Kuće, prolazi i kanali uklopljeni su u teren.
Zaštićena celina obuhvata Dajan, sa Bazenom crnog zmaja, kao i naselja Baiša i Šuhe. U njihovoj arhitekturi prepliću se tradicija naroda Nasi i uticaji naroda Han, Bai i Tibetanaca. To se vidi u drvenim konstrukcijama, uređenju dvorišta i ukrasima na građevinama.

Priča naroda Nasi zapisana je i slikovnim znacima
Uz graditeljsko nasleđe Liđanga vezuje se i dongba tradicija naroda Nasi. Posebno su poznati rukopisi sa piktografskim znacima, koji uglavnom beleže obredne tekstove.
Njihovo čitanje zahteva mnogo više od prepoznavanja nacrtanih simbola. Kako objašnjava Univerzitet u Lajdenu, za tumačenje je potrebno znanje dongba sveštenika i dobro poznavanje predanja.
Ovi rukopisi upisani su 2003. godine u UNESCO registar „Pamćenje sveta“. Uz kuće, dvorišta i kanale, oni čuvaju još jedan deo priče o ljudima koji su Liđangu dali današnji identitet.