Kabadi je kontaktni timski sport u kom se dve ekipe od po sedam igrača nadmeću na terenu, kombinujući brzinu, rvačke veštine i taktiku. Iako koreni ove neobične discipline sežu duboko u istoriju i objavljene drevne indijske tekstove, moderna pravila oblikovana su tokom dvadesetih godina prošlog veka u Indiji, da bi u drugoj polovini 20. veka kabadi prerastao u vrhunski takmičarski sport.
Danas je kabadi nacionalni sport Bangladeša i zvanični sport brojnih indijskih država. Među nekoliko varijacija u kojima se igra, dve su najpopularnije: standardni stil na pravougaonom terenu, koji je uvršten u zvanični program Azijskih igara, i pandžabi stil koji se igra na kružnom terenu.
Pravila igre
Suština same igre je jednostavna, ali izuzetno fizički i taktički zahtevna. Tokom meča, pojedinačni igrač jedne ekipe, takozvani napadač, prelazi na polovinu protivničkog tima sa ciljem da dodirne što više protivničkih odbrambenih igrača i bezbedno se vrati na svoju stranu terena.
Svaki pojedinačni napad ograničen je na najviše 30 sekundi, a tim napadača osvaja poene za sve uspešno dodirnute protivnike pod uslovom da napadač ne bude oboren ili izbačen sa terena.
Sa druge strane, sedam igrača u odbrani formira živi zid i nastoji da zajedničkim snagama obori, zadrži i neutrališe napadača pre nego što se vrati na svoju polovinu, čime odbrani donose poen.
Vikni kabadi u jednom dahu
Jedna od najzanimljivijih karakteristika kabadija jeste dinamika izbacivanja i vraćanja igrača na teren, zbog čega se rezultat često menja do samog kraja. Svi igrači koji budu dodirnuti ili uspešno oboreni u napadu moraju privremeno da napuste igru, ali se mogu ponovo vratiti na teren svaki put kada njihov tim osvoji nove poene. Tokom napada, napadač mora neprekidno i bez pauze da glasno uzvikuje reč „kabadi“ kako bi dokazao da napad izvodi u okviru samo jednog udaha.
Napadi se naizmenično smenjuju između dva tima tokom čitavog meča, stvarajući brzu i dinamičnu atmosferu. Zahvaljujući spoju tradicije i atraktivnosti, kabadi se sa lokalnih peščanih terena u Južnoj Aziji uspešno proširio širom sveta, pa se danas sa velikim interesovanjem igra u desetinama zemalja na svim kontinentima.