Ova smesa nije bila samo obično vezivno sredstvo, već rani oblik organsko-neorganskog hibridnog materijala. Biljni skrob iz pirinča delovao je kao prirodni polimer koji je popunjavao najfinije pukotine, dok je kreč obezbjeđivao čvrstinu i čvrsto prianjanje uz kamene i ciglene blokove.
Hemija koja prkosi vjekovima

Zahvaljujući tome, delovi zida građeni ovom smesom pokazali su neverovatnu otpornost na vlagu, peščane oluje i snažne zemljotrese. Čak ni korov i vegetacija nisu uspevali da puste korenje u zglobovima zida, jer je malter ostao nepropustljiv i čvrst poput samog kamena.
Dok moderni betonski objekti često zahtevaju sanaciju već nakon nekoliko decenija, vezivo Kineskog zida uspešno odoleva milenijumima.
Ova nesvakidašnja kombinacija hrane i građevinskog materijala ne samo da je sačuvala jedno od najvećih svetskih čuda, već je i potvrdila da se najtrajnija rešenja ponekad kriju u najjednostavnijim svakodnevnim sastojcima.