Ovde se tok reke meša sa prvim zracima sunca, a ljudi i priroda žive u slozi.
Male, bele kuće razbacane među brežuljcima, sa dvorištima koja se ne mere arima, već mirisima, e tako izgleda ovde selo! Trava miriše na rosu, a vazduh je čist. Sporo, postojano, po meri čoveka i prirode, takav je život u Zabrezi.
I upravo zato, život poput onog koji živi Dragana Živković u malom, zelenom paraćinskom raju, nije bežanje od sveta, već duboko promišljen povratak onome što jeste važno. Ona je shvatila koliko je korisno jesti proizvode iz prirode.
To je pravi ukus domaćeg krompira, a još kad ga zalijete uljem od sremuša, dobije punoću i toplinu. Kada jedemo onako kako je priroda zamislila, mi ne hranimo samo stomak, već i dušu. Naše telo prepoznaje te darove: oni ne stvaraju naviku, oni stvaraju zahvalnost. A najvažnije je da nam je organizam zahvalan.
Dragana to zna i zato ne želi da ide odavde. Jer ko bi napustio mesto gde vam kroz dvorište teče reka, gde sama šuma pruža svoje darove, gde od maslačka možete napraviti lek i slatko? Njeni proizvodi su slika te filozofije.
Kako nas prirodni sastojci inspirišu na zdrav obrok

Ulje od sremuša, kad ga dodate na krompir, ne donosi samo šmek belog luka i mekoću. Taj miris i ukus koji osetimo je prodoran i zemljani.
A med s maslačkom… tu je cela poezija. Dok ga kuvate, dok se zlatna tečnost polako zgušnjava, vi pravite alhemiju od običnog, pretvarate poljski cvet u nešto što greje grlo i umiruje duh.


3 Odgovor
Zdravo i ukusno !!!👏
Sve što pravite je predobro,probao sam svaki vaš proizvod.
Sve što pravite je predobro