Živojin Mišić je rođen kao trinaesto dete u skromnoj seljačkoj porodici. Njegovo rano je bilo ispunjeno stalnim, mukotrpnim radom. Već kao šestogodišnji dečak, dobio je zadatak da bude pastir i brine o stoci na planinskim pašnjacima.
U svojim memoarima, Mišić se sa ponosom i setom sećao tih dana. Gledajući kako se ponašaju priroda i životinje, mladi Živojin je razvio izoštrena čula i sposobnost da predvidi opasnost pre nego što se ona pojavi.
Kada je 1914. godine Srbiju pritisla moćna Austrougarska monarhija, a srpska vojska se nalazila u naizgled bezizlaznom položaju, general Mišić donosi odluku koja je šokirala Vrhovnu komandu, ali i spasila zemlju. Suprotno svim vojnim pravilima, naredio je povlačenje kako bi odmorio trupe, a onda je neprijatelja namamio duboko u brdsko-planinski teren zapadne Srbije, na svoj domaći teren.
U ključnim trenucima Kolubarske bitke on je savršeno razumeo psihologiju terena. Primenio je surovu, ali pravičnu logiku prirode sa kojom je odrastao: pustio je da planina odradi pola posla, oslabi neprijatelja, a onda je u silovitom protivnapad porazio osvajača.
Ponos i nepokolebljivost koje je Mišić pokazivao pred kraljevima, političarima i stranim generalima, poticali su iz svesti o tome ko je i odakle je. Kamena kuća u Struganiku, koja i danas stoji kao muzej, građena je od čvrstih materijala koji prkose vremenu.
