Roditeljstvo najčešće povezujemo sa brigom, odgovornošću i prenošenjem znanja. Ipak, dok decu učimo kako da se snađu u svetu, često ne primećujemo koliko ona svojim ponašanjem menjaju naš pogled na život.
Deca drugačije doživljavaju vreme, neuspeh, odnose i svakodnevne događaje. Upravo u toj jednostavnosti kriju se lekcije koje odraslima mogu pomoći da budu rasterećeniji, prisutniji i otvoreniji prema promenama.
1. Ne odustaju pre nego što pokušaju
Deca često veruju da mogu da nauče, naprave ili postignu gotovo sve što zamisle. Ne razmišljaju odmah o tome koliko je nešto teško niti unapred nabrajaju razloge zbog kojih možda neće uspeti.
Odrasli, sa druge strane, umeju da odustanu i pre prvog koraka zbog straha od greške ili tuđeg mišljenja. Dečja hrabrost podseća da nije svaki pokušaj osuđen na uspeh, ali da bez pokušaja nema ni promene.
2. Stalno postavljaju pitanja
Za dete gotovo ništa nije obično. Svaka nova reč, mesto, ukus ili pojava mogu postati povod za pitanje i istraživanje.
Kako odrastamo, često prestajemo da se interesujemo za stvari koje ne poznajemo i ostajemo unutar dobro poznate rutine. Dečja radoznalost može da nas podseti da učenje ne prestaje završetkom škole i da nova iskustva ne moraju biti velika da bi bila vredna.
3. Raduju se onome što odrasli često ne primećuju
Bara posle kiše, zanimljiv kamen, omiljena pesma ili sladoled mogu detetu da poprave čitav dan. Odrasli su često usmereni na obaveze i ono što im nedostaje, pa lako previde male prijatne trenutke.
Posmatrajući decu, roditelji mogu ponovo da nauče da zastanu, obrate pažnju na ono što se dešava sada i pronađu zadovoljstvo u jednostavnim stvarima.

4. Lakše ostavljaju nesporazume iza sebe
Deca mogu da se naljute, posvađaju i burno reaguju, ali se često već posle kratkog vremena ponovo igraju kao da se ništa nije dogodilo. Ne nose svaku zamerku danima i ne vraćaju se stalno na isti sukob.
To ne znači da neprijatna osećanja treba ignorisati. Ipak, njihova sposobnost da nastave dalje može odrasle podsetiti da uporno čuvanje ljutnje najčešće najviše opterećuje upravo osobu koja je nosi.
5. Jasno pokazuju šta osećaju
Kada su srećna, deca se smeju. Kada su povređena ili uplašena, to se uglavnom vidi. Odrasli često skrivaju osećanja, očekujući da drugi sami razumeju šta im je potrebno.
Dečja neposrednost pokazuje koliko iskrena komunikacija može da olakša odnose. Otvoreno reći da nam nešto smeta, da nam je potrebna pomoć ili da nam je do nekoga stalo često je jednostavnije i zdravije od ćutanja i pretpostavljanja.
Roditelji imaju zadatak da deci pruže sigurnost, granice i podršku. Ipak, upravo ih deca svakodnevno podsećaju na ono što se u odraslom dobu lako zaboravi – da postavljaju pitanja, pokažu osećanja, pokušaju ponovo i obraduju se onome što već imaju.