Duboko u stenovitom pejzažu između Tutina i Novog Pazara nalazi se Manastir Crna Reka, koji kao da pripada nekom drugom vremenu i nekom drugom svetu. Do njega se stiže uskim putem kroz šumu, a kada se jednom stigne na ovo mesto, posetioca dočekuju mir, spokoj i tišina.
Manastir datira iz 13. veka. Prvi monasi koji su došli na ovo mesto pronašli su pećine u kanjonu reke i upravo tu započeli monaški život. U to vreme reka se nije zvala Crna Reka, već Bela Reka. Manastir je kroz vekove nastajao i razvijao se trudom monaha koji su ovde živeli.

Sveti Joanikije Devički i predanje o nastanku imena Crna Reka
U 14. veku u manastir je došao Sveti Joanikije Devički i nekoliko godina živeo kao isposnik u pećini koja se nalazi u donjem delu manastira. U to vreme, kroz kanjon je proticala Bela Reka, planinska reka koja je prolazila preko belog kamenja i stvarala snažnu buku, priča jeromonah Petar.
Prema predanju koje se i danas prepričava u manastiru, ta buka je smetala Svetom Joanikiju dok se molio, pa je počeo da moli Boga da zaustavi reku i u jednom trenutku izgovorio ime Crna Reka, tako što je viknuo ,,Umukni Crna Reko“. Od tada je, kako se veruje, ostao naziv koji se koristi i danas.
U to vreme ovo mesto bilo je potpuno pusto. Nije postojao most, a monasi su do manastira dolazili tako što su se spuštali u kanjon, a zatim su se uz pomoć merdevina ponovo penjali do manastira.
Mošti Svetog Petra Koriškog kao najveća svetinja manastira
Posebno mesto u istoriji manastira ima Sveti Petar Koriški, koji je živeo u drugoj polovini 13. veka i bio savremenik Svetog Save.
Njegove mošti prenete su u Manastir Crnu Reku u 17. veku, tokom velike seobe Srba, i nalaze se ovde i danas. Jeromonah Petar ističe da su upravo mošti Svetog Petra Koriškog najveća svetinja ovog mesta.












