Na obalama reke Lim, u Limskoj klisuri, nalazi se manastir Sveta Kumanica – mesto duboke vere, čuda i isceljenja.
U istoriji hrišćanstva retko se može naći prostor na kome je podignuto toliko svetinja kao na obalama reke Lim. Od izvora do ušća u Drinu, prema narodnom predanju, u doba Svetog Save i Nemanjića podignuto je oko 70 crkava i manastira.
Iskustva isceljenja
Manastir je poznat po brojnim isceljenjima – od vraćanja vida, poput svedočenja Milana Šebeka iz Vrbnice, do pomoći bračnim parovima bez dece, koji su ovde pronašli utehu i nadu.
U istoriji hrišćanstva nije zabeleženo da se na obalama jedne reke sagradilo toliko crkava i manastira kao što je to na obalama reke Lim. Od njenog izvora pa do ušća u reku Drinu, podignuto je u vreme Svetog Save, i posle njega u Nemanjićkom dobu, po narodnom predanju, oko 70 crkava i manastira.


U Limskoj klisuri, blizu granice sa Crnom Gorom, u selu Vrbnica u blizini Bijelog Polja, nalazi se i manastir Sveta Kumanica, posvećen svetom Gavrilu. U narodu je poznat i kao drugi Ostrog, zbog isceliteljskih svojstava, ali i kao nosilac oreola duhovnosti u tadašnjoj Raškoj, srpskoj zemlji. Danas pripada Mileševskoj eparhiji.
Nije poznato ime ktitora i ko ga je sagradio, a prvi pomen ovog manastira nalazimo u Kruševskom pomeniku iz 15. veka, nakon čega se manastir pominje u starim spisima još nekoliko puta u 16. i 17. veku.
Manastir je zapusteo u 18. veku zbog istorijskih previranja na tom prostoru i kada su iz njega odnesene čudotvorne mošti Svetog Grigorija Kumanićkog, proglašen je za čudotvorca. U starim zapisima se navodi da su se mošti Svetog Grigorija, čuvane u drvenom kivotu, u južnom delu crkve, rasule po podu prilikom urušavanja crkve zbog pada jednog dela krovne konstrukcije.
Narod i sveštenstvo su prikupili mošti sveca i jedan deo je dat na čuvanje porodici Antonija Simonovića iz Bijelog Polja. Najžalosnije je da se danas ne zna šta se dogodilo sa tim moštima i da li su sačuvane u porodici Simonović. Drugi deo je dat na čuvanje manastiru Dragović, u Hrvatskoj, a prepostali deo je pohranjen u oltarskom delu sadašnje manastirske crkve. Zbog oreola čudotvorca, koji je nosio sveti Grigorije i zbog činjenice da je u manastiru pohranjen deo njegovih moštiju, ovaj manastir je poznat i kao isceliteljski, sa mnogim primerima isceljenja u prošlosti i sadašnjosti. Poznat je primer iz novijeg vremena o čudotvornom isceljenju Milana Šebeka iz obližnjeg sela Vrbnica, koji je u mladosti izgubio vid, a ovde u manastiru pronašao isceljenje i progledao. Manastir je poznat i po isceljenju bračnih parova bez dece, koji uz molitvu, bogosluženja i uz pomoć čudesnih moći moštiju svetog Grigorija, dobijaju isceljenje i porod.
Meštani Bijelog Polja i okoline su veoma vezani za ovaj manastir, jer kod njih postoji verovanje da ako ne mogu da odu u manastir Ostrog i pomole se ispred moštiju svetog Vasilija Ostroškog, manastir Sveta Kumanica i čudotvorne mošti svetog Grigorija, daće im isto takvu utehu i isceljenje.
Zbog toga je narod iz Bijelog Polja i okolnih mesta svojim prilozima i donacijama i uz pomoć Republičkog Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Beograda, učestvovao u obnovi ovog manastira pa se danas, posle skoro 300 godina, iz ovog manastira, ponovo čuju zvona i molitve monaha i redovno održavaju bogosluženja.