Kašgar, na krajnjem zapadu zemlje, vekovima je bio jedna od važnih stanica Puta svile i mesto susreta kineskog i centralnoazijskog sveta.
Skoro na drugom kraju Kine od Pekinga i Šangaja nalazi se grad koji na prvi pogled više podseća na Centralnu Aziju nego na velike metropole istočne Kine.
Kašgar, poznat i pod kineskim nazivom Kashi, nalazi se u autonomnom regionu Sinđang, blizu Pamira i ogromne Tarimske kotline. Njegov položaj učinio ga je važnim trgovačkim čvorištem na putevima koji su povezivali Kinu sa Centralnom i Južnom Azijom.
UNESCO u svojim materijalima o Putu svile upravo Kašgar izdvaja kao trgovački centar na starim rutama koje su iz Kine vodile prema Centralnoj Aziji.
Grad u kojem se susretalo nekoliko svetova
Put svile nikada nije bio jedan jedini put. Bila je to čitava mreža trgovačkih pravaca kojima nisu putovali samo svila, začini i drugi proizvodi, već i ljudi, jezici, vere, ideje i običaji.
Kašgar se nalazio na izuzetno važnom mestu te mreže.
Karavani koji su stizali sa istoka ovde su mogli da nastave prema današnjem Kirgistanu i drugim delovima Centralne Azije ili da krenu južnije, preko visokih planinskih prevoja prema današnjem Pakistanu i indijskom potkontinentu.
Ta uloga nije sasvim nestala ni danas. Savremeni putevi iz Kašgara vode prema centralnoazijskim državama, dok put preko Karakoruma povezuje ovaj deo Kine sa Pakistanom.

Stari grad je srce Kašgara
Za većinu posetilaca najzanimljiviji deo Kašgara je Stari grad.
Ulice se prepliću poput lavirinta, a između kuća nalaze se male prodavnice, čajdžinice i radionice. Mogu se videti majstori koji obrađuju metal, izrađuju tradicionalne muzičke instrumente ili prodaju suvo voće, začine i različite rukotvorine.
Ujgurska kultura ovde je posebno vidljiva i kroz hranu. Nang, okrugli hleb koji se peče u tradicionalnim pećima, jagnjeći ražnjići, pilav, smokve, urme i sok od nara samo su deo ponude koja se može pronaći na ulicama i pijacama.
Kašgar je poslednjih godina doživeo veliki turistički rast. Prema podacima koje je 2024. objavio China Daily, Stari grad je tokom 2023. imao gotovo 17,4 miliona turističkih poseta. Uz zanatske radnje i čajdžinice pojavile su se prodavnice suvenira, kafići i fotografski studiji u kojima se turisti fotografišu u tradicionalnim kostimima.
Žuta fasada koja je postala jedan od simbola grada
Na velikom trgu u centru nalazi se džamija Id Kah, jedna od najprepoznatljivijih građevina Kašgara.
Njena današnja istorija vezuje se za 15. vek, a kao godina osnivanja najčešće se navodi 1442. Džamija zauzima oko 16.800 kvadratnih metara i zaštićena je kao istorijski i kulturni spomenik na nacionalnom nivou u Kini.
Karakteristična žuta fasada sa visokim ulaznim lukom i minaretima čini je jednom od najčešće fotografisanih građevina u gradu.
Id Kah, međutim, nije samo turistička znamenitost. Ona pripada islamskom nasleđu Ujgura, turkijskog naroda čija je istorija snažno povezana sa Sinđangom.

Mauzolej Afaq Khoja
Nekoliko kilometara od starog centra nalazi se mauzolej Afaq Khoja iz 17. veka, prepoznatljiv po velikoj kupoli i zeleno-plavim pločicama. U njemu su sahranjeni poznati sufijski vođa Afaq Khoja i članovi njegove porodice, a sama arhitektura pokazuje koliko se ovaj deo Kine razlikuje od istočnih delova zemlje.
Bazar kao podsetnik na Put svile
Trgovina je vekovima bila deo života Kašgara, a bazari su i danas među njegovim najživljim mestima. Na tezgama se prodaju suvo voće, začini, tkanine, tepisi i rukotvorine, dok poznata stočna pijaca čuva sasvim drugačiju atmosferu od turističkih ulica Starog grada.
Upravo ovde najlakše je zamisliti vreme kada su kroz Kašgar prolazili trgovci na putu između Istoka i Zapada.
Stari grad koji se mnogo promenio
Iako Kašgar ima istoriju dugu više od dve hiljade godina, današnji Stari grad nije potpuno isti kao pre nekoliko decenija.
Velika obnova započeta je 2010. godine. Kineske vlasti navodile su da su stare kuće bile nebezbedne i izložene zemljotresima i požarima, dok su strani novinari i istraživači upozoravali da je tokom radova deo originalne gradske strukture srušen ili značajno izmenjen.
Zato današnji Kašgar istovremeno čuva tragove duge istorije i pokazuje koliko se grad promenio poslednjih godina.

Od Kašgara do Pamira
Kašgar je dobra polazna tačka i za odlazak prema Pamiru. Oko 190 kilometara od grada nalazi se jezero Karakul, dok se iznad pejzaža uzdiže Muztagh Ata, planinski vrh viši od 7.500 metara.
Tako se u istom putovanju mogu spojiti bazari i stare ulice sa jezerima i visokim planinama zapadne Kine.
Iz Srbije bez vize
Državljanima Srbije za turistički boravak u Kini do 30 dana nije potrebna viza uz važeći pasoš. Do Kašgara se najlakše stiže unutrašnjim letom, a put iz Urumčija traje oko dva sata.
Kašgar zato pokazuje sasvim drugačije lice Kine od Pekinga ili Šangaja – ono koje je vekovima bilo okrenuto Putu svile, Pamiru i Centralnoj Aziji.