Posetioci zatečeni pred majstorskim delima poput Mikelanđelovog Davida ili Botičelijevog Rađanja Venere neretko doživljavaju iznenadnu vrtoglavicu, gubitak ravnoteže i dezorijentaciju, svedočeći o tome da susret sa vrhunskom umetnošću može direktno uticati na ljudsku fiziologiju.
Od francuskog pisca do medicinskog fenomena
Dokumentovanje ovog neobičnog stanja seže u devetnaesti vek, a najpoznatije svedočanstvo ostavio je čuveni francuski pisac Mari-Anri Bel, poznatiji pod pseudonimom Stendal.

U svom putopisu iz 1817. godine, Stendal opisuje posetu Bazilici Svetog Krsta u Firenci, gde ga je posmatranje Đotovih fresaka dovelo do stanja dubokog ushićenja, ubrzanog rada srca i potpunog gubitka osećaja za ravnotežu. Zbog učestalosti kojom se slične reakcije javljaju kod posetilaca ovog grada, meštani su pojavu nazvali turistčkom bolešću ili Firentinskim sindromom.
Psihosomatski odgovor na vrhunska dela
Zvanični naziv Stendalov sindrom skovala je 1979. godine italijanska psihijatrica dr Gracijela Magerini, tadašnja načelnica psihijatrije u firentinskoj bolnici Santa Marija Nuova.
Primećujući da mnogi strani turisti pokazuju jasne psihosomatske simptome, od napada panike i ubrzanog pulsa do halucinacija, dr Magerini je 1989. godine objavila studiju sa više od stotinu zabeleženih slučajeva. Ona je smatrala da snažne emocije izazvane umetnošću, u kombinaciji sa umorom i stresom od putovanja, deluju kao okidač kod osoba sa prikrivenom osetljivošću, dok sama Firenca zbog ogromne koncentracije remek-dela predstavlja idealno okruženje za takav efekat.
Naučne dileme i uticaj na popularnu kulturu
Uprkos brojnim svedočanstvima, stručna javnost i dalje je podeljena oko toga da li je Stendalov sindrom poseban poremećaj ili samo manifestacija već postojećih zdravstvenih stanja.
Iako još uvek nije zvanično uvršten u dijagnostičke priručnike, koncept umetnički izazvane slabosti čvrsto se ukorenio u javnosti, pa mediji svaki zdravstveni incident u lokalnim galerijama redovno povezuju sa ovim fenomenom. Stručnjaci stoga napominju da susret sa kultnim delima u uživo formatu nosi veliku emotivnu težinu, zbog čega osetljivijim osobama savetuju oprez prilikom obilaska velikih umetničkih zbirki.