Vučić je istakao da je sudsko veće odbacilo svih šest tačaka optužnice za zločine protiv čovečnosti — uključujući progon, zatvaranje, mučenje, ubistva i prisilne nestanke — i krivicu svelo isključivo na individualnu odgovornost za pojedinačne ratne zločine. On je naveo da su iz procesa potpuno izostavljeni zločini počinjeni nakon 20. juna 1999. godine i dolaska snaga Kfora, pod pretpostavkom da u tom periodu nije bilo sukoba.
Predsednik Srbije je ukazao da van dometa presude ostaju neki od najtežih zločina nad srpskim stanovništvom, poput trgovine ljudskim organima i slučaja „Žuta kuća“, koji su odbačeni pod obrazloženjem nemogućnosti prikupljanja dokaza. On je podsetio da niko nije odgovarao za masovne otmice u Orahovcu, stradanje devet rudara, dešavanja u logoru Lapušnik i ubistva kod Radonjićkog jezera.
Poručivši da su mir i stabilnost najveća vrednost za Srbiju, Vučić je ocenio da visok nivo emocija i posle više decenija svedoči o obimu načinjene nepravde, ali i o opštoj nespremnosti na suočavanje sa sopstvenim greškama. On je zaključio da se jedini razuman put ka budućnosti nalazi u nastavku dijaloga i razumevanju u regionu.