Dok deo roditelja organizuje kampanje za izbacivanje ekrana iz nastave i podnosi tužbe protiv kompanija koje proizvode obrazovni softver, tiha većina ipak podržava umereno korišćenje tehnologije u školama.
Priprema za budućnost i potraga za pravom merom
S druge strane, postojanje zabrinutosti je nesporno, jer tri četvrtine građana smatra da prekomerno oslanjanje na pametne uređaje i softvere predstavlja problem za javne škole. Predstavnici roditeljskih udruženja naglašavaju da niko ne želi da deca provode čitav dan ispred ekrana gledajući nekvalitetne sadržaje, ali da je potpuno ignorisanje tehnološkog napretka nerealan i štetan korak.

Socijalni jaz i različite potrebe porodica
Istraživanja pokazuju visoku podršku upotrebi računara među svim socioekonomskim grupama, ali i naglašavaju da porodice sa nižim prihodima češće prepoznaju školu kao primarni izvor digitalnog obrazovanja. Zbog toga potpun prekid digitalizacije u obrazovnom sistemu najviše pogađa upravo najranjivije kategorije stanovništva.
Razlike u doživljaju edukativnih softvera i aplikacija
Sa druge strane, stručnjaci i strukovna udruženja pozivaju na oprez kada je reč o takozvanoj gejmifikaciji nastave, insistirajući na dokazanim metodama i zaštiti podataka o ličnosti učenika. Ipak, većina se slaže da tehnološke alate treba dozirati, pri čemu skoro polovina roditelja smatra da ukupno vreme ispred ekrana tokom školskih aktivnosti ne bi trebalo da prelazi jedan do dva sata dnevno.
Ubrzana digitalizacija koja je zahvatila školstvo nakon pandemije dovela je do zasićenja, ali rešenje ne leži u krajnostima. Roditelji ne traže potpunu eliminaciju tehnologije, već uspostavljanje jasnih granica i kontrolu kvaliteta sadržaja. Suština nije u tome da li će se ekrani koristiti u učionicama, već na koji način i u kojoj meri oni mogu poslužiti kao podrška nastavnom procesu i priprema za svet koji decu očekuje nakon školovanja.