Ovčarsko-kablarska klisura u narodu je poznata i kao Sveta gora, jer se na ovom području nalazi više od deset velikih svetinja. Među njima je i crkva-pećina Kađenica, o kojoj se, uprkos njenom značaju, nedovoljno zna.
Prema rečima vodiča Marije, razlog za to može biti upravo činjenica da je klisura prepuna manastira i crkava, pa se ova svetinja često nađe u drugom planu. Ipak, Kađenica nosi veoma specifičnu i tragičnu priču koja je duboko ukorenjena u istoriji ovog kraja.
Tragična priča iz vremena bune
Crkva Kađenica nalazi se u jednoj od pećina Ovčarsko-kablarske klisure. Njena istorija vezuje se za 1814. godinu i vreme Hadži-Prodanove bune, priča Marija Nerandžić, službenik odnosa sa javnošću KC Guča.
Stanovnici ovog kraja tada su, bežeći od Turaka, potražili utočište u pećini verujući da će tu pronaći spas. Međutim, njihov beg je otkriven. Na ulazu u pećinu Turci su nagomilali slamu i zapalili je, zbog čega su ljudi koji su se u njoj sakrili stradali od dima. Upravo po tom događaju crkva je i dobila ime Kađenica.
Mesto stradanja i sećanja
Priča o Kađenici i danas izaziva snažan osećaj strahopoštovanja kod onih koji posete ovo mesto. Kako navode monasi i pojedini posetioci, u pojedinim trenucima oseća se miris zapaljenog tamjana iako on nije zapaljen, a u određenim periodima godine, prema njihovim rečima, mogu se čuti i neobični zvuci koji podsećaju na šapat i jauke.
Prilaz pećini kroz istoriju je uređen u dva navrata – prvi put do početka Drugog svetskog rata, a drugi 1991. godine.
Crkva Kađenica prostire se na oko pedeset kvadratnih metara i ima nekoliko bočnih udubljenja. Ispred pećine nalazi se veliki krst vidljiv izdaleka, dok je unutrašnjost uređena kao sakralno-spomenički prostor. U njoj se nalaze i dva sarkofaga u kojima su položene kosti nevino stradalih iz vremena Hadži-Prodanove bune.






