Seosko turističko domaćinstvo „Toplina duše“ opravdava svoje ime. Ne samo zbog ambijenta i prirode koja ga okružuje, već i zbog porodičnog nasleđa koje je utkano u svaki njegov deo.

Ideja nastala iz sećanja na detinjstvo
Ideja o osnivanju ovog domaćinstva potekla je iz ličnih uspomena domaćina Zorana Košanina, koji je na ovom mestu rođen i proveo veliki deo života.
Još kao dete voleo je stare kuće i predmete koji svedoče o nekadašnjem načinu života. Dok su druga deca, dolazeći u goste ili na slavu, birala da spavaju u novoj kući, njega je privlačila stara brvnara, slamarice i jednostavnost života kakav se nekada vodio, priseća se Zoran.
Pre desetak godina ta dugogodišnja želja počela je da dobija svoj konkretan oblik. Tako je započeta realizacija ideje o izgradnji etno sela koje bi očuvalo duh prošlih vremena.

Naziv „Toplina duše“ ima i lično značenje. Pored toga što domaćinu najlepše mesto na svetu predstavlja ono gde je rođen i gde je proveo detinjstvo i mladost, ime je posvećeno i njegovoj majci Dušanki, koju su zvali Duša. Upravo ona ga je, uz suprugu i porodicu, najviše podržavala u nameri da sačuva stare predmete i način života kako bi buduće generacije mogle da vide kako se nekada živelo, priča Zoran Košanin.

Autentičan ambijent i domaća hrana
Domaćinstvo je uređeno tako da verno prikazuje nekadašnji način života. Kako Zoran kaže, gotovo da nema nijednog novijeg eksera – sve je autentično i sačuvano u izvornom obliku.
Većina brvnara dopremljene su na ovo mesto u celini, posebnim konstrukcijama, bez rastavljanja, kako bi zadržale svoj originalni izgled.
Posetioci mogu da dođu i uživaju u ambijentu domaćinstva, a za organizovanje ručka obično je potrebna prethodna najava. Za grupe do četrdesetak ljudi pripremaju se obroci, gotovo u potpunosti od domaćih namirnica. Hrana se najčešće sprema na vatri – pored pita i lepinja, na ražnju se okreće prasence, a pod sačem se priprema jagnjetina i druga jela po želji gostiju.
Mesto za odmor i porodično okupljanje
Za goste koji žele da ostanu duže, na raspolaganju su i dve smeštajne jedinice sa po dva ležaja. Saradnju sa turističkom organizacijom ocenjuje kao veoma dobru, a domaćinstvo je u dva navrata dobilo i donacije opštine zahvaljujući toj saradnji.
Poseban deo domaćinstva namenjen je i najmlađima. Tu je mali zoo-vrt, kao i konj kojeg je domaćin nabavio pre nekoliko godina, prvenstveno zbog svojih unuka iz Beograda, Vojina i Janka, koji su želeli „pravu“ igračku.
Posetioci mogu da ponesu i deo domaće atmosfere sa sobom. Supruga i tašta pripremaju razne džemove od sezonskog voća, dok se domaćin bavi izradom suvenira – kućica za ptice, malih zaprežnih kola, bunara i drugih predmeta koji se uklapaju u etno ambijent ovog domaćinstva.




