To je evropskim trgovcima omogućilo da se nasele u Šangaju, u to vreme skromnom ribarskom naselju blizu ušća reke Jangce.
Britanski, francuski, američki, a kasnije i japanski doseljenici osnovali su autonomne enklave unutar grada, poznate kao koncesije.
Njihov dolazak, uz priliv izbeglica iz Tajpinškog ustanka i jevrejskih izbeglica tokom Drugog svetskog rata, označio je početak transformacije Šangaja u ključni trgovački, finansijski i industrijski centar.
Iako su Zapadnjaci činili manjinu, početkom 1940-ih bilo ih je oko 150.000, ostavili su dubok trag na izgled i duh grada, posebno duž istorijskog priobalnog okruga Band na reci Huanpu.
Oko zgrade Carine, sa satom po uzoru na londonski Big Ben, podignuti su luksuzni neboderi poput zgrade Banke Kine i čuvenog hotela ,,Mir“.

Dolazak džeza i noćnog života
Nakon Prvog svetskog rata otvorene su na desetine lokala u kojima su nastupali muzičari iz Evrope i Sjedinjenih Američkih Država.
Muškarce koji su u klubove dolazili bez pratnje zabavljale su takozvane ,,taksi plesačice“, koje su po završenom plesu kupljene ulaznice menjale za novac.
Zabeleženo je da je 1923. godine Suzan Tsang, ćerka šangajskog komesara za obnovu, izazvala skandal pojavivši se na plesu u kafeu ,,Karlton“, ali su njen primer ubrzo sledile i druge žene iz viših slojeva u potrazi za zabavom.
Emancipacija i rađanje moderne žene
Zapadni uticaj snažno je preoblikovao položaj i izgled žena u Šangaju.
Do 1930-ih godina, Kineskinje iz bogatijih krugova u potpunosti su prihvatile zapadnjački stil života: slobodno su se kretale gradom, vozile automobile, konzumirale alkohol i cigarete.
Javno pokazivanje stopala postalo je simbol oslobađanja od tradicionalnog i bolnog običaja podvezivanja stopala. Mnoge žene su skraćivale kosu, svesno kršeći konfučijanska načela sinovljeve pobožnosti.
Svetska prestonica opijuma i uticaj mafije

Ratni sukobi i političke prelomnice
Ekonomski uspon Šangaja bio je praćen dubokom socijalnom nejednakošću i jačanjem političkih tenzija.
Kada je britanska policija 30. maja 1925. godine otvorila vatru na kineske demonstrante, izbio je opšti radnički i antiimperijalistički pokret.
Na političkoj sceni profilisale su se dve dominantne snage: desničarski, nacionalistički Kuomintang i Komunistička partija Kine, osnovana u Šangaju 1921. godine.
Sukobi su kulminirali 1927. godine, kada je vojska Kuomintaog preuzela kontrolu nad gradom. Plašeći se napada na svoje enklave, strane sile poslale su vojna pojačanja.
Međutim, lider Kuomintanga Čang Kaj Šek je, u savezu sa „Zelenim bendom“, pokrenuo krvavi obračun sa komunistima i njihovim simpatizerima, u kom su stradale hiljade ljudi, čime je zvanično započeo Kineski građanski rat.