U tekstu pod nazivom „Bosnia and Herzegovina: What is the American People’s Interest?“, objavljenom 3. avgusta, autori analiziraju položaj visokog predstavnika kroz Dejtonski mirovni sporazum, Ustav BiH, pravo na samoopredeljenje i načelo supsidijarnosti.
Njihov stav je da potpisnice Dejtonskog sporazuma visokom predstavniku nisu dale zakonodavna ovlašćenja, zbog čega osporavaju pravni osnov odluka koje su visoki predstavnici donosili pozivajući se na bonska ovlašćenja.
Pozivaju se na Ustav BiH i pravo na samoopredeljenje
Jedan od argumenata autora zasniva se na principu prema kojem zakone treba da donose institucije koje za to imaju jasno utvrđena ovlašćenja.
U radu se ukazuje i na odredbu Ustava BiH prema kojoj sve državne funkcije i ovlašćenja koja Ustavom nisu izričito poverena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima.
Šmic i Kenedi ovaj princip povezuju sa načelom supsidijarnosti, prema kojem bi odluke trebalo donositi na nivou koji je najbliži građanima, osim kada je određena nadležnost izričito preneta na viši nivo.
Na toj osnovi zaključuju da pozicija visokog predstavnika ne predstavlja vrhovnu zakonodavnu vlast u zemlji.
Osporavaju odluke donete na osnovu bonskih ovlašćenja
Autori se pozivaju i na mišljenje Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH od 13. februara 2026. godine, prema kojem visoki predstavnik nema ustavnu nadležnost za donošenje zakona.
U radu se navodi nekoliko mogućih načina za rešavanje tog pitanja. Među njima je i mogućnost da se o nadležnostima visokog predstavnika formalno izjasni Ustavni sud BiH ili Evropski sud za ljudska prava.
Autori pominju i mogućnost političkog dogovora država potpisnica Dejtonskog sporazuma kojim bi pitanje bonskih ovlašćenja bilo ponovo otvoreno.
Posebno se osvrću na promenu na čelu OHR-a. Nakon odlaska Kristijana Šmita, dužnost vršioca dužnosti visokog predstavnika 1. jula preuzeo je Amerikanac Luis Dž. Krišok.
Šmic i Kenedi smatraju da bi upravo promena na čelu OHR-a mogla da otvori prostor za preispitivanje uloge ove institucije i odluka koje su njeni prethodni predstavnici donosili tokom prethodnih decenija.
OHR ima potpuno drugačiji stav
Stav iznet u radu nije, međutim, stav Kancelarije visokog predstavnika.
Upravni odbor Saveta za sprovođenje mira, koji je Krišoka imenovao za vršioca dužnosti visokog predstavnika, saopštio je 30. juna da on treba da obezbedi institucionalni kontinuitet funkcije i pravnu sigurnost svih odluka koje su donosili prethodni visoki predstavnici.
U tom saopštenju navedeno je i da će vršilac dužnosti visokog predstavnika, ukoliko bude pokušaja osporavanja ranijih odluka, postupati u okviru svog mandata i Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma.