Naučni recept za prostornu zadivljenost
Dugogodišnja psihološka istraživanja čiji su rezultati objavljeni u Psychology today potvrđuju da doživljaj dubokog strahopoštovanja i zadivljenosti izuzetno povoljno utiče na zdravlje, smanjuje stres i podstiče osećaj bliskosti sa zajednicom.
Naučnici sa Univerziteta u Vaterlouu analizirali su šta je to što u nama budi te snažne emocije unutar zatvorenog prostora i izdvojili dva ključna elementa: nepreglednost i ukrašenost.

Impozantni prostori sa visokim plafonima, u kombinaciji sa bogatim umetničkim detaljima, skulpturama ili mozaicima, dokazano izazivaju najjači osećaj zadivljenosti, što objašnjava bezvremeni uticaj građevina poput Bazilike Svetog Petra u Rimu.
Ljudski faktor i percepcija detalja
Zadivljenost, međutim, ne zavisi samo od dimenzija objekta, već i od načina na koji posmatrač doživljava okruženje.
Osećaj duboke očaranosti često nastaje kada svesno usmerimo pažnju na ogromno ljudsko znanje, veštinu, trud i vreme uložene u stvaranje nekog prostora.
Osećaj duboke očaranosti često nastaje kada svesno usmerimo pažnju na izuzetnu ljudsku veštinu i trud utkan u samu strukturu građevine, gde pogled na milione sitnih detalja i mozaika koji se spajaju u savršeno arhitektonsko tkanje budi svest o ogromnom vremenu i fokusu uloženom u stvaranje nečeg spektakularnog.
Kako uneti inspiraciju u svakodnevicu
Iako većina ljudi provodi život u funkcionalnim i često jednoličnim objektima, naučna saznanja nude korisne smernice za arhitekte i javnost.

Dok bi stručnjaci trebalo da projektuju prostore koji ne pružaju samo praktičnu korist već i estetsku nadahnutost, svako od nas može aktivno tražiti inspiraciju posećivanjem muzeja, biblioteka, hramova ili istorijskih zdanja.
Čak i bez velikih investicija, unos umetničkih dela, uspomena i pažljivo odabranih detalja u sopstveni dom može stvoriti svakodnevno okruženje koje nas podseća na lepotu i viši smisao.