Slepi miševi se kače kandžama za plafone pećina, grane drveća ili druge uzdignute površine. Kada se opuste, kandže ostaju zatvorene same od sebe, pa mogu da vise bez napora.
Način na koji odmaraju direktno je povezan sa tim kako poleću. Za razliku od ptica, slepi miševi ne mogu lako da polete sa zemlje. Zato im visina rešava problem, kada se opuste, telo im već pada nadole i to im daje početnu brzinu za let.

Zbog toga biraju mesta koja su visoko i teško dostupna, poput pećina, krošnji ili tavanskih prostora. Tu su sklonjeni od grabljivica, a u isto vreme uvek spremni da polete. Iako vise naglavačke, nemaju problema sa cirkulacijom, jer je njihov organizam prilagođen takvom položaju.
Ovakav položaj ima još jednu prednost — dok vise, ne troše energiju na održavanje ravnoteže, što im je važno jer veliki deo dana provode u mirovanju ili snu.
U suštini, to što vise naglavačke nije neobičnost, već praktično rešenje: omogućava im da bez napora odmaraju, a da u svakom trenutku mogu odmah da polete.