Suprotno uobičajenim pretpostavkama da su najgušće naseljeni gradski centri ili izolovana ruralna područja najkritičniji po zdravlje mozga, stopa smrtnosti uzrokovane demencijom pokazala se najvišom u predgrađima i naseljima srednje gustine naseljenosti.
Prostorna izolacija i akumulirani faktori rizika
Tradicionalni pristup u istraživanju neurodegenerativnih oboljenja godinama je bio usmeren primarno na genetske i unutrašnje biološke faktore, dok moderna naučna zajednica sve više posmatra zdravlje pojedinca kroz prizmu celokupnog životnog okruženja.
Prema nalazima studije, prigradska naselja često trpe akumulirane nedostatke oba urbanistička ekstrema, jer za razliku od gradskih jezgra imaju slabiju zdravstvenu infrastrukturu i otežan pristup specijalističkim pregledima, dok im u poređenju sa ruralnim predelima nedostaje visok kvalitet prirodnog okruženja i otvorenih zelenih površina.
Pored toga, u sredinama srednje gustine izrazito je prisutan i visok stepen socijalne izolacije i usamljenosti, što direktno ubrzava kognitivno propadanje. Naučni timovi ističu da bi se adekvatnim adresiranjem promenljivih faktora rizika, poput hipertenzije, gojaznosti, depresije, zagađenja vazduha, oštećenja sluha i gubitka vida, moglo sprečiti do 45 odsto ukupnih slučajeva demencije, dok bi unapređenje usluga i zelenih površina u najugroženijim naseljima smanjilo smrtnost od ovog oboljenja za više od 10 procenata.

Praktične mere za zaštitu kognitivnog zdravlja
Dok naučnici naglašavaju da ovi podaci treba da posluže kreatorima javnih politika za bolje planiranje infrastrukture i lokacija zdravstvenih ustanova, stručnjaci podsećaju na konkretne korake koje svaki pojedinac može preduzeti bez obzira na mesto stanovanja.
Redovna fizička aktivnost izdvaja se kao pojedinačno najvažniji faktor jer direktno ublažava niz povezanih rizika poput visokog krvnog pritiska i depresije, dok redovni audiološki pregledi i pravovremeni tretman sluha sprečavaju dodatno opterećenje mozga i socijalno povlačenje.
Uz mediteransku ishranu sa niskim sadržajem šećera i adekvatan san, održavanje bliskih socijalnih kontakata sa porodicom i prijateljima ostaje ključno, budući da aktivno druženje i mentalna stimulacija predstavljaju jednu od najdelotvornijih odbrana za očuvanje mozgova i kognitivnih rezervi u starosti.