Za razliku od većine biljaka koje sve potrebne hranljive materije dobijaju iz zemljišta, mesožderke rastu na područjima sa izuzetno siromašnim tlom, uglavnom na kiselim močvarama i peskovitim terenima gde nema dovoljno azota i fosfora. Zbog toga su evoluirale tako da nedostajuće hranljive materije nadoknađuju iz plena.
Kako love svoj plen?
Biljke mesožderke razvile su različite strategije za privlačenje, hvatanje i varenje plena. Prema načinu lova, delimo ih na aktivne i pasivne :
1. Zamke u obliku vrča ili bokala – Ove biljke imaju listove preobražene u cevi ili bokale ispunjene tečnošću. Insekti su privučeni nektarom i živim bojama, ali kada uđu unutra, klizavi zidovi im onemogućavaju izlazak. U unutrašnjosti se luče digestivni enzimi koji vare plen . Predstavnici su vrčonoše (Nepenthes) iz tropskih krajeva i saracenije iz Severne Amerike .
2. Lepljive zamke – Ove biljke imaju listove prekrivene žlezdama koje luče lepljive kapljice. Kada se insekt zalepi, list se polako uvija ka osnovi i zarobljava plen. Najpoznatije su rosike, čije kapljice na suncu svetlucaju poput rose.
3. Aktivne klopke – Najpoznatija među njima je Venerina muholovka, koja ima listove preobražene u školjkaste klopke sa osetljivim dlačicama. Kada insekt dodirne dlačice, klopka se zatvara munjevitom brzinom.
4. Kesaste zamke – Vodeni predstavnici poput mješinki imaju podvodne mješuraste zamke koje deluju kao minijaturni usisavači za sitne organizme.
Najpoznatije vrste
Danas je nauci poznato oko 630 vrsta biljaka mesožderki, rasprostranjenih na svim kontinentima osim Antarktika . Najbrojnije porodice su:
-
Rosike – oko 150 vrsta, rasprostranjene širom sveta
-
Mešinke – oko 250 vrsta, vodene i kopnene
-
Vrčonoše – 60-70 tropskih vrsta
-
Venerina muholovka – jedina vrsta u svom rodu, najpoznatija mesožderka
Gajenje u kućnim uslovima
Biljke mesožderke postaju sve popularnije kao kućni ukras, ali zahtevaju specifičnu negu . Osnovna pravila uključuju:
Zalivanje – isključivo destilovanom vodom ili kišnicom, jer minerali iz obične vode mogu uništiti biljku
Supstrat – kisel treset sa malo peska, bez dodatka đubriva
Svetlost – mnogo direktne sunčeve svetlosti
Vlažnost – saksija treba stalno da stoji u tacni sa vodom kako se zemlja ne bi osušila
Za početnike se preporučuju severnoamerička vrčonoša i rosike, jer su otpornije i lakše za negu. Venerina muholovka je atraktivna, ali zahteva više pažnje .
