Istraživanje koje je pratilo tokove globalne jezičke raznolikosti tokom poslednjih 12.000 godina dovodi u pitanje dosadašnje uvreženo mišljenje da je masovno izumiranje jezika započelo tek pre pet vekova sa evropskom kolonijalnom ekspanzijom.
Prema nalazima naučnika, period naglog opadanja jezičkog bogatstva počeo je znatno ranije i poklopio se sa usponom ranih moćnih država i multinacionalnih imperija, poput Rimskog carstva.
Autori studije objašnjavaju da su jezici država u ekspanziji imali daleko veće šanse da prežive, dok su jezici asimilovanih, raseljenih i potisnutih populacija postepeno nestajali. Zbog toga oko 7.600 jezika i znakovnih sistema koji se koriste danas predstavljaju samo mali, istorijski pristrasan uzorak nekadašnjeg jezičkog bogatstva planete.
Uprkos mračnoj istoriji nestajanja jezika, istraživači ističu da ovo otkriće donosi i poruku nade za današnje ugrožene jezike. Kako navode, politički i društveni procesi ne moraju nužno teći u jednom smeru, što znači da izumiranje ugroženih jezika u savremenom dobu nije neizbežno.
Ova obimna studija, objavljena u prestižnom časopisu Sajens (Science), rezultat je dugotrajne saradnje međunarodnog tima stručnjaka iz oblasti lingvistike, demografije i evolucione biologije.